OTVORENI SUSRET: U TVOJE ĆU IME RUKE DIZATI
Zasigurno ste se toliko puta pitali što je slavljenje. „Kako slaviti?“ i „Zašto Boga slaviti?“ samo su neka od pitanja koja si postavljamo. Često za vrijeme slavljenja ne znamo što bi smo sa sobom ili smo pak oni kojima je slavljenje prirodno. O temi slavljenja na prvom ovogodišnjem susretu “U Tvoje ću ime ruke dizati” govorio je dugogodišnji voditelj slavljenja u našoj zajednici – Petar Buljan.
Petar je istaknuo razliku između pjevanja i slavljenja rekavši da je slavljenje u sebi molitva. Slavljenje je molitva pohvale. Psalmi nam govore da je dobro slaviti Boga. Stvoreni smo da ga slavimo. Kad dođemo u Nebo slavit ćemo Boga. Kroz slavljenje ulazimo u odnos s Bogom i radimo u vjeri ono što se nadamo da ćemo raditi u Nebu.
Na pitanje zašto Boga slavimo dao nam je jednostavan odgovor: „Mi Bogu slavu ne možemo nadodati niti mu slavu oduzeti. Kako je napisano u Bibliji, On po našim hvalospjevima ne biva veći nego mi stječemo milost spasenja. Slavljenje treba nama. Bog traži cijelo naše srce i cijelo naše biće, ne zbog Njega, nego zbog nas.“
Petar je okupljene pozvao na razmišljanje o tome koje vrijednosti u životu slavimo. Također je dao i veliko ohrabrenje onima koji i dalje ne znaju što činiti za vrijeme slavljenja. Iako vam se toliko misli za vrijeme slavljenja vrti glavom, možete taj teret skinuti sa sebe. Za slavljenje je potreban samo jedan organ, a to je srce. Bog ne gleda performans rukama i glasom nego srce. Nitko nema opravdanje da ne zna slaviti Boga jer ima srce koji je jedini preduvjet. Srce je središte molitve, a slavljenje je molitva koja prolazi kroz naše srce i izlazi na naša usta.
Dao nam je i tri koraka koja uvijek možemo proći za vrijeme slavljenja:
- BOGU ZAHVALITI – Zahvalnost otvara Božje srce. Ako ne znamo na čemu zahvaliti uvijek možemo zahvaliti Bogu jer je dobar i jer je vječna ljubav Njegova.
- BOGU REĆI TKO JE ON ZA NAS – Reci Bogu tko je On za tebe u tom trenutku, ono što ti je dano.
- BOGU SE POKLONITI – Klanjanje je temeljni čovjekov stav kojim se pred Stvoriteljem priznaje kao stvorenje.
Petar je kroz razne primjere iz Biblije pokazao koliko je slavljenje snažno te posvjedočio o svom iskustvu slavljenja.
Hvala Petru na poticajnim riječima te na savjetima koje već sljedeći put možemo primijeniti u slavljenju.
Za kraj donosimo dojmove pojedinaca koji su bili prisutni na ovom otvorenom susretu:
„Hvala Mu na suzama, na trncima, na prožimanju svakog atoma… Hvala Mu na zacijeljenom srcu, srcu koje se opet smije.“
„Otvorio mi je srce da se više ne skrivam, da mu se prepuštam uvijek i iznova onakva kakva jesam.“
„Na početku između pjesama osjetio sam trnce. Teško mi je sročiti i ne mogu to opisati riječima.“
„Nagovor mi je bio poticajan da dam ponovno šansu i da uđem s drugim ispravnim stavom u slavljenje, jer trebamo slaviti Boga.“
„Kroz slušanje nagovora najviše mi se urezalo to kada je rekao da je u slavljenju jedino potrebno srce, jer molitva prolazi kroz srce Bogu. Njemu nije bitno kako pjevaš ili jesu li tvoje ruke spuštene ili otvorene. Njemu je bitno kakvo je stanje tvoga srca u trenutku dok Ga slaviš.“
