Otvoreni susret: Bit ćete mi svjedoci
Na temu „Bit ćete mi svjedoci“ ovoga tjedna svjedočio je salezijanski provincijal don Tihomir Šutalo.
U kratkom svjedočanstvu prisjetio se odrastanja u Hercegovini. Rekao je: „Iako smo živjeli u siromaštvu bio sam jako radosno dijete. Duhovni život je bio jednostavan i besprijekoran. Svaku večer se molilo u obitelji – krunicu ili neku drugu molitvu. Do mise nam je trebalo 13 km pješke, ali to nam nije predstavljalo problem već radost.“
Nakon što je doselio s obitelji u Zagreb krenuo je ići na misu svaki dan. U Zagrebu je nastavio život iz Hercegovine te i dalje bio radosno dijete spremno za igru. Prisjeća se:
„Živio sam u radosti života.“
Okupljenima je posvjedočio odlazak u sjemenište i kako je postao salezijanac te im približio don Boscovu duhovnost. Don Bosco, utemeljitelj salezijanaca, bio je jako radosno dijete. Smišljao je igre, trčao i zabavljao se okolo. Bio je jako radostan. Osim igre, don Bosco je bio dijete molitve. Svaku bi igru započinjao s molitvom Zdravo Marijo. Don Tihomir ističe: „Don Bosco se nikad nije spremao biti odgojitelj. Nije se spremao biti učitelj. Nije imao pojma gdje će ga život odvesti, ali radost života bila mu je važna.“ Don Bosco je na kraju proglašen svetim, a salezijansku duhovnost koja se čini zahtjevna najbolje žive mladi. To je duhovnost u kojoj se ujedinjuje djelatnost i molitva, ne odvajajući jedno od drugoga. Boscov apostolat bio je: izgradnja vlastite nutrine. Don Tiho je okupljene pozvao na razmišljanje o svemu što su čuli te zaključio riječima : „Čuvajte se toga da razdvajate posao od duhovnog života.“
Za kraj donosimo dojmove pojedinca koji su bili prisutni na ovom otvorenom susretu:
„Stalno molim za hrabrost i da se snažnije nosim sa situacijama u životu, a zapravo mi je Isus večeras pokazao koliko mi je to već dao, da sam jaka i hrabra i da mi je već spomenuto djelovati u životu otkako sam ga pustila.“
– Patricija, 28
„Prije nekoliko tjedana Bog me oslobodio na području slavljenja. Sada mogu visoko uzdići ruke i slaviti svim glasom. Sklopiti oči i zamisliti si da smo samo Bog i ja. Svaki dan slušam pjesmu Jedini i jako me dotaklo kad je ova pjesma otpjevana na ovom susretu. Osjetila sam Božju prisutnost i radost koja me obuzela i zaigralo mi je srce.“
– Lorena, 19
„Treba manje kukati.“
– Anonimno
