OTVORENI SUSRET: MOLITVA U JEZICIMA

Ovoga tjedna na dugo iščekivanu temu „Molitva u jezicima“ govorio nam je i svjedočio voditelj naše zajednice Maroje Burum. Prije nagovora, dugogodišnji član zajednice Ivan Đordić, rekao je okupljenima da zapišu dvije rečenice.

1. Dar jezika namijenjen je posebno izabranim svetim dušama.
2. Dar jezika nas ne približava Bogu nego sebi.

To su dvije rečenice u koje često povjerujemo, a laži su. Te dvije rečenice Maroje je argumentirano opovrgnuo. Pokazao je zašto nas dar jezika usmjerava bliže Bogu i zašto su karizme namijenjene svima po krštenju.

Kad je Maroje na početku okupljene upitao tko sebe smatra karizmatikom, tada ih je malo dignulo ruku. Nakon nagovora svi su digli ruku. Rekao je da je nebeski Otac za nas pripremio brojne darove. O tim darovima možemo čitati u Djelima apostolskim i poslanicama. Vidimo da nas Duh Sveti oprema. Te darove dobili smo na krštenju, a po krizmi se još više ojačaju. U trenutku krštenja Bog nam daje i apostolat. Citira dijelove iz crkvenog dokumenta Dekret o poslanju laika, 3:

„Laici stječu dužnost i pravo na apostolat iz samog svog sjedinjenja s Kristom glavom. (…) Za vršenje tog apostolata Duh Sveti, koji pomoću službi i sakramenata izvodi posvećenje naroda Božjega, daje vjernicima još i posebne darove (usp. 1 Kor 12, 7). (…) Iz primitka tih karizmi, makar i jednostavnijih, svakom se vjerniku rađa pravo i dužnost da se njime koristi, u Crkvi i u svijetu, na dobro ljudi i izgradnje Crkve, u slobodi Duha Svetoga, koji >>puše gdje god hoće<< (Iv 3, 8)“

Kada čitamo o prvoj Pedesetnici vidimo da je jedan od prvih plodova krštenja Duhom govor u jezicima. Oni kroz taj govor navještaju radosnu vijest u drugim jezicima. Duh Sveti oprema ih za apostolat. Maroje je naveo mnoge svece koji su koristili taj dar među kojima su Terezija Avilska i Ivan Pavao II.

Istaknuo je da postoje dvije vrste molitve u jezicima:

1. Ksenolalija (strani jezik kojeg nisi naučio prirodnim putem) – o čemu čitamo u evanđeoskom izvještaju prve Pedesetnice.
2. Glosolalija (izgovaramo glasove, ali nema razumljivog značenja) – o čemu čitamo u Pavlovim poslanicama, posebice Korinćanima.

Kod molitve u jezicima ne razmišljamo o tome što molimo. Prepustimo se. Duh Sveti se za nas zauzima neizrecivim uzdasima. Nije bitno što govorimo niti koji glasovi iz nas izlaze. Bitno je da je naš duh usmjeren prema Bogu.

Rekao je:

„Korištenje karizmi je jedan način posvećivanja jer surađujemo s Duhom Svetim. Duhom govorimo stvari tajanstvene. Ne možemo uvijek sve racionalizirati.“

Korištenje dara molitve u jezicima

Maroje je molitvu u jezicima usporedio s bebinim prvim riječima. Govori nerazumljivo, čuješ „blebetanje“, ali ona ipak komunicira s tobom. Tako i mi pred Bogom. Imamo svoj nebeski jezik. Mi kao djeca govorimo nešto Bogu ocu. To je odnos djeteta i oca. Mi nešto govorimo svome ocu i to je najljepša svrha te molitve. Ističe:

„Molitva u jezicima je izraz ljubavi nas i Oca. Priznajemo da smo pred Ocem malo dijete. Želimo moliti Ocu iz duše. Želimo se potpuno prepustiti i biti s njime. Bog sluša što mu dijete govori.“

Na kraju je potaknuo sve da čeznu za darima Duha te su kroz molitvu i slavljenje mnogi progovorili u jezicima. Poručio je onima koji su molili u jezicima da nastave dalje, a onima koji nisu da mole za taj dar. Mnogi su se kroz molitvu oslobodili strahova. Predali su svoju kontrolu, brigu o tome što će drugi reći, sram… Odrekli su se laži koje su zarobljavale njihova srca. Bogu hvala i slava! Na kraju smo u klanjanju zahvalili Bogu na svemu.

Za kraj donosimo dojmove pojedinaca koji su bili prisutni na ovom otvorenom susretu:

„Bogu hvala na ovom susretu, na Božjoj Pobjedi i don Damiru Stojiću. Danas sam, nakon što sam dugo vapila Bogu i molila za to, progovorila u jezicima. Hvala Maroju na tolikim poticajima i tolikom trudu. Prije me je sprječavao sram – sama sebi sam bila glupa i smiješna. Zatim strah i sve što je Maroje rekao – pogađao je u centar. Slomilo se. Hvala i slava Isusu! Slomljeni su svaki strah i sram i ja govorim u jezicima.“

 

 – Ivana

 

„Jako sam zatvorena i teško čovjek dopire do mene, ali danas je kroz moje tijelo strujalo. Za vrijeme slavljenja ne raširim ruke i uvijek se nekako stisnem. Danas sam raširila ruke, pjevala i slavila Boga.”

 

– Kristina

 

„Osjećala sam se kao da sam sama u prostoriji. Bio je takav mir. Odavno nisam osjećala takav mir. Inače uvijek imam neki strah, ali ovoga puta sam se osjećala tako slobodno i raširila sam ruke. Večeras sam baš slavila.“

 

– Mia