Otvoreni susret: Ljubav ne traži svoje
Zajednica je na valentinovskom susretu s temom Ljubav ne traži svoje u prepunoj crkvi Svete Mati Slobode ugostila mladi bračni par – Tina i Janju Tomić koji su posvjedočilii svoj put do braka kroz vezu koja je kako kažu, bilo najmučnije razdoblje njihova života.
Janja je odrastala u tradicionalnoj obitelji uz Boga koji je uvijek bio tu negdje, ali nikada ga nije puštala bliže sebi. Ulaskom u tinejdžerske godine i kasnije odlaskom na fakultet osjećaj manje vrijednosti, besmislenosti života i ružne slike koje je imala o sebi su se pojačali. Borila se s pitanjima zašto se rodila i koji je njen smisao. Nije pronalazila odgovore, već je počela imati i suicidalne misli. Bila je svjesna da to nikako ne želi učiniti svojoj obitelji pa se obratila Bogu koji je to trebao riješiti umjesto nje. Bog je njezin vapaj iskoristio kao priliku za obraćenje njegog srca.
Tin je rodne Vinkovce u četvrtom razredu srednje škole zamijenio Zagrebom u koji se preselio radi igranja odbojke. Nakon brojnih treninga i školskih obveza Tin bi utočište pronalazio na don Damirovim vjeronaucima i u Svetoj Mati Slobode gdje je i upoznao svoju suprugu.
Često su se susretali na Jarunu, počeli se dopisivati pa završili zajedno i u Međugorju nakon čega su prohodali i tu je, kako kažu, započelo najmučnije razdoblje njihovih života.
Onog dana kad su započeli vezu Tin je započeo sumnjati u sve vezano za njih kao par. Trećeg dana veze Tin je s Janjom podijelio svoje borbe. Mučile su ga misli i pitanja poput zašto je s njom u vezi, tko je ona uopće.. Kako bi to zaustavili počeli su moliti krunicu. Urazgovoru s duhovnikom su te epizode sumnje koje su se kod Tina ponavljale svaka dva tjedna nazvali blackout.
Tin je uskoro shvatio da je razlog blackouta on sam – i njegova racionalizacija. Što je bolje upoznavao Janju, a i sebe, blackouti su postajali češći.
Počeo je sumnjati da je možda njegov pravi poziv svećenstvo. No, u periodu razmatranja tog poziva osjećao se nemirno i tjeskobno. U razgovoru s duhovnikom shvatio je da svećenički poziv nije ono što Bog želi za njega. Bio je ponovno ostavljen sam sa sobom i svojim razumom – nastavio je sve racionalizirati.
Dok se Tin borio sa svojim mislima, Janja je molila Boga da joj da snage da ona bude ta koja će njih i njihovu vezu ponijeti na svojim leđima. Ovaj period njihova odnosa za oboje je bilo razdoblje plodonosne, intenzivne molitve koja je na kraju dovela do toga da se Tin odlučio za Janju.
No, ta odluka nije blokirala blackoute, prisilne misli i razmišljanja kako ipak treba biti svećenik. Kako bi mu pomogla, Janja je Tina odvela svome šogoru kako bi razgovarao s njim. Za vrijeme tog razgovora Janja je počela osjećati ljutnju. Par dana poslije je otputovala u Međugorje gdje je počela i sama doživljavati blackoute kao i Tin. On je u međuvremenu donio konačnu odluku da ju zaprosi. Stavivši racionaliziranje po strani otputovao je u Međugorje i ondje ju zaprosio. Još jedan blackout Tin je doživio mjesec dana prije svadbe no to je samo učvrstilo njegovu odluku za ženidbom.
Janja i Tin svjedoče kako je donošenjem odluke svaka napast nestala. Zaključuju kako sve želje i potrebe treba povjeriti Bogu koji će onda sve voditi i obilno blagosloviti.
