Matej Živković: Kako sam naučio biti jedan na jedan s Bogom
Matej Živković nedavno je napisao knjigu Jedan na jedan s Bogom. U njoj svjedoči o vlastitom iskustvu izgradnje odnosa s Njim te nudi smjernice i poticaj kako i sami možete započeti ili nastaviti graditi svoj odnos s Bogom. Knjigu pronađite u našem webshopu, a u nastavku ovog teksta bolje upoznajte Mateja, starijeg člana naše zajednice.
U zajednicu je došao 2010. godine. Prisjeća se da su se tada otvoreni susreti zajednice održavali u kripti Svete Mati Slobode. Kroz smijeh priča da je to bilo zlatno doba, u skučenom prostoru okupljalo se mnoštvo ljudi. Tražilo se mjesto više, svi su bili nagurani.
„Na susret me prvi put doveo prijatelj, član zajednice. Odlučio sam ostati jer sam osjetio da je u kripti i u zajednici prisutno nešto što nikada do tada nisam doživio.” Opisuje da je u to vrijeme imao sve što mu je svijet mogao pružiti i zapitao se zašto nema i to što imaju ljudi koje je viđao na susretima zajednice. Počeo je dolaziti na sve više naših susreta i klanjanja. Živio je za te susrete.
S vremenom je postao punopravni i aktivni član zajednice. „Uživao sam s drugim članovima upoznavajući Boga, Njegova čudesa i pustolovine koje nam je pripremio. Učio sam o karizmama, o osobnoj molitvi. Počeo sam dobivati veće odgovornosti i važnije uloge u zajednici.” Svjedoči da je zbog svega što se događalo u zajednici bio još više privučen Bogu i htio je još. „Nije mi bilo dovoljno samo jednom tjedno biti u Njegovoj prisutnosti i doživjeti Nebo na zemlji. Htio sam to imati svaki dan, moliti, razgovarati s Njim. Htio sam više Boga da bih ga mogao imati više i na susretima, da bi to mogao drugima pokazati i evangelizirati, činiti čudesa.”
Matej spominje da je molio svaki dan. „Kako su mi se odgovornosti u zajednici povećavale, produljivalo se i vrijeme provedeno s Bogom u molitvi. Uglavnom bih s Bogom razgovarao o svemu što je bilo potrebno za zajednicu. Tražio sam Ga pomoć i vodstvo u svemu što sam trebao izvršavati. ali u tome je i bio problem. Moj odnos s Bogom sveo se na ono što mi Bog može dati, a ne na razmjenu ljubavi.”
U svemu tome, Matej je odlučio i otići u Afriku volontirati mjesec i pol dana. Opisuje Afriku kao mjesto gdje je sve bilo moguće. „Po vjeri ljudi koje sam tamo susretao događala su se prava čudesa. Vratio sam se u Hrvatsku i u idućih pola godine počeo sam se osjećati prazno, kao da nemam što za dati. Bilo mi je sve teže biti s ljudima. Osjećao sam da me Bog zove u samoću s Njim. Odlučio sam kako ću prestati služiti u zajednici i posvetiti se izgradnji svog odnosa s Njim.”
Navodi da je donošenjem te odluke započelo najteže razdoblje njegovog života. „Bog me stiskao, cijedio, osjećao sam se jadno, poniženo i bespomoćno. Ležao bih na podu i plakao. Sve mi je u životu bilo dobro. Završio sam faks, dobio posao… naizgled sam imao sve. Ali samo naizgled.”
U šest godina, koliko je prošlo od tada, Matej kaže da je prošao razne faze s Bogom. U svakoj su fazi radili na nečemu drugome. „Sve je počelo s čišćenjem motiva. Kada sam prestao služiti u zajednici, kroz sate provedene u očajnoj molitvi, osjećajući se potpuno bespomoćno, shvatio sam da je moj odnos s Bogom bio poslovan. Čim je ponestalo zadataka koje sam trebao obaviti za zajednicu, odnosno za Boga, ponestalo je i tema za razgovor s Bogom.”
Matej kaže da se više od svega htio truditi moliti kao sin, a ne kao rob. „Htio sam naučiti doći pred Oca koji zna sve moje potrebe. Htio sam Mu vjerovati, vjerovati prije svega da je Bog dobar.” Spoznaju da je Bog dobar navodi kao ključnu za sebe i svoj molitveni život. „Dugo sam Boga imao za dežurnog krivca za sve što u životu ne bi bilo dobro. Smatrao sam da je Bog drugima sve dao, a mene napustio. Godinu do dvije je trebalo da od vjere u Boga počnem vjerovati Bogu. Da shvatim da Bog ima nešto dobro za mene.”
Tada je počeo prihvaćati svoje stanje – jer je povjerovao da mu Bog želi dobro i da mu može vjerovati. Od tog trenutka njegov odnos s Bogom se promijenio. Promijenio se način na koji je molio jer više nije molio kao rob, već kao sin.
Svjedoči da mu je bio potreban radikalan rez i samoća s Bogom da bi uspio s Njim graditi intiman, dubok i prisan odnos jer je bio je navezan na zajednicu, na služenje. Ističe da je to njegov, jedinstveni put – ne recept.
Izaziva te da zatvoriš vrata svoje sobe, padneš na koljena i provedeš vrijeme s Ocem da bio otkrio svoj put. Mi se radujemo tvom svjedočanstvu, slobodno nam ga pošalji u inboks Facebook ili Instagram profila.
