Otvoreni susret: Jedan na jedan s Bogom
Matej Živković stariji je član naše zajednice. Nedavno je objavio svoju prvu knjigu naslova Jedan na jedan s Bogom. Na otvorenom susretu je podijelio svoje svjedočanstvo o tome.
Na početku se prisjetio kako je prije nekoliko godina održao svoj prvi nagovor na susretu zajednice. Bilo je to nedugo nakon što se vratio iz Afrike. Posvjedočio nam je kako je u Africi vidio skoro sve što piše u Evanđelju. To ga je dovelo do gorljivosti za zajednicom i Bogom koji ga je nakon toga pozvao na samoću.
Sa odmakom od šest-sedam godina, Matej zaključuje kako je period samoće bio najljepše razdoblje njegova života. Tijekom tog razdoblja ga je Bog pozvao na izgradnju odnosa s Njim. Do tada je njegov odnos s Bogom bio samo otvoreni susret četvrtkom i molitva sa zajednicom. Bio je to odnos koji se sveo na molitve traženja, nabrajanje nakana. Traženje što može dobiti od Boga, bez da je tražio Njega. Kako navodi, Bog kao da mu je htio pokazati da ono što doživljava na susretima zajednice, može s Bogom imati i nasamo te ga uputiti da sam izgradi intimni odnos s Bogom.
„Ti, naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.“ (Mt 6,6)
Ono što je najvažnije je zatvoriti vrata, jer nas Isus već tu izdvaja i poziva k sebi. Mnogi od nas ne znaju da trebaju zatvoriti vrata i izdvojiti se. Često se iza tih vrata susretnemo sa svojim grijesima, a ne s Bogom. Upravo su zatvorena vrata naš prvi korak u odnosu s Bogom.
Drugi korak je ulazak u sobu, pri čemu nas Isus poziva da uđemo u unutarnju odaju, odnosno naše srce. Isus nas poziva da se izdvojimo od drugih, zatvorimo vrata, uđemo u sobu i molimo iz srca. Iako nam se može činiti da molimo iz glave i samo nabrajamo bitno je ustrajati u molitvi, kako bi Bog pročistio naše motive. Ustrajnošću ćemo doći do molitve u koju uključujemo i naše emocije, tijelo – i to je molitva srca na koju nas Isus poziva.
Treća stvar na koju nas Isus upućuje je molitva Ocu. Kako bismo se molili Ocu moramo znati tko smo. Sin/kćer ili rob. Rob moli nadajući se da će nagovoriti Oca da promijeni mišljenje. Dijete moli znajući da sve što pripada Ocu pripada i njemu. Dijete zna da ne treba ni tražiti jer Otac sve već zna i ima sve pripremljeno za njega. Kad pogriješi rob će se sakriti, a sin će pohitati ocu koji će znati što učiniti.
Isus se odmicao, zatvarao i molio u skrovitosti, no o njegovom osobnom odnosu s Bogom ne znamo puno. Zašto? Svaki je odnos jedinstven i Bog želi da takav bude. Da zatvorimo vrata i gradimo svoj jedinstveni odnos s Njim.
